Reumatoidni artritis (RA) je hronična upala zglobova, nepoznatog uzroka, promenjivog toka i trajanja, od koje boluje 0.5% populacije. Češća je kod žena nego kod muškaraca. Ispoljava se bolom, otokom, ukočenošću i postepenim gubitkom funkcije zgloba. Kod većine bolesnika, RA je teška bolest tokom koje progresivno napreduje oštećenje zglobova, slabi sposobnost za rad i samozbrinjavanje.
Posledice su socijalna i finansijska zavisnost bolesnika od drugih osoba i skraćenje životnog veka. Reumatoidni artritis je značajno opterećenje za društvo zbog velikih direktnih troškova lečenja i još većih posrednih troškova zbog gubitka sposobnosti za rad i brigu o sebi.
Zašto i kako nastaje Reumatoidni artritis?
Uzrok nastanka RA je još uvek nepoznat. Postoji nasledna sklonost pojedinih osoba za razvoj ove bolesti, ali genetika nije presudna. Spoljašnji uticaji kao što su infekcije, stres, pušenje i drugi uticaji okoline na imuni i mišićno-koštani sistem mogu biti pokretači bolesti. Najverovatnije bolest nastaje kada se udruže genetska sklonost i faktori spoljašnje sredine.
Iako su simptomi u nečemu slični, uzrok nastanka RA je različit od nastanka osteoartritisa. Reumatoidni artritis je u osnovi autoimuna bolest, gde pojačana aktivnost imunog sistema podstiče i pojačava hronično zapaljenje, što dovodi do oštećenja zglobova, ali i drugih organa i sistema.
Na samom početku bolesti zapažaju se oštećenja malih krvnih sudova i umnožavanje ćelija sinovije, a potom se oko krvnih sudova grupišu ćeliije imunog sistema. Zatim se povećava stvaranje citokina, supstanci koji su glavni medijatori zapaljenja. Umnožavaju se ćelije sinovije i buja tkivo sinovije (panus). Enzimi, koje luče ove ćelije, oštećuju hrskavicu, zglobne krajeve kostiju i druga tkiva zgloba. Ovi događaji vremenom dovode do slabljenja i gubitka funkcija zglobova, tetiva i mišića, smanjenja radne sposobnosti i vode ka invalidnosti.
Zašto je RA opasna bolest i zašto je potrebno reagovati na vreme?
Reumatoidni artritis oštećuje zglobove, smanjuje radnu sposobnost i skraćuje životni vek. Kod 50% bolesnika na magnetnoj rezonanci se već nakon 4 meseca vide promene na hrskavici, a kod 70-90% bolesnika promene su vidljive čak i na rendgenu unutar 2 godine od početka bolesti.
Tokom 10 godina trajanja bolesti, 50% bolesnika potpuno izgubi sposobnost za rad, a prosečna radna sposobnost ovih bolesnika je svedena na polovinu. Za to vreme, kod 10-20% bolenika zbog oštećenja se ugrade totalne proteze velikih zglobova (kuk i koleno).
Osim simptoma vezanih za zglobove, reumatoidni artritis utiče i na druge sisteme i druge aspekte života. Oko 50% bolesnika je depresivno i češće se razvode u odnosu na zdrave osobe. Takođe, relativan rizik za pojavu srčanih oboljenja je 2-3 puta veći kod obolelih od RA u odnosu na zdrave osobe istog pola i starosti.
Statistika je poražavajuća: smrtnost kod obolelih od RA je povećana 1.3 puta u odnosu na zdrave, a kod žena 1.4 puta. Oboleli od RA prosečeno žive kraće za 3-7 godina u odnosu na zdrave.
Glavne terapijske preporuke za RA
Reumatoidni artritis je progresivno, neizlečivo oboljenje. Međutim, primenom određenih terapijsko-preventivnih mera značajno se može poboljšati kvalitet života. Glavna simptomatska terapija su lekovi protiv bolova i kortikosteroidi. U novije vreme u upotrebi je biološka terapija koja može da modifikuje tok bolesti.
Fizikalna terapija
Zauzima značajno mesto u kompleksnom lečenju bolesnika sa RA. Pošto se radi o hroničnoj bolesti, fizikalno lečenje i rehabilitacija traju celog života. Posebno je značajna motivisanost bolesnika da redovno obavljaju terapijski program. Obuka bolesnika sa RA može imati umerene kratkotrajne efekte na opštu sposobnost i psihološki status.
Odmor
Odmor u toku dana posebno je potreban bolesnicima sa akutnim artritisom u cilju smanjenja bola i smirenja zapaljenja. Dugotrajno potpuno mirovanje nema opravdanje kod bolesnika sa hroničnim artritisom jer nepovoljno deluje na muskuloskeletni, kardiovaskularni i nervni sistem. Mišići pri potpunom mirovanju mogu izgubiti u snazi 3% dnevno. Postoje dokazi da longete značajno smanjuju bol i da radne longete smanjuju bol prilikom aktivnosti ali ne poboljšavaju funkciju i snagu stiska šake.
Fizikalni agensi
U lečenju bolesnika sa RA, koriste se mnogi fizički agensi: klimatski faktori, helioterapija, termomineralne vode, razni vidovi toplote, zvuk, elektricitet, magnetizam i mehanička energija koja se primenjuje u vidu kineziterapije, masaže i terapije radom.
Najprihvaćeniji fizički agens u lečenju bolesnika sa RA je toplota. Krioterapija se primenjuje u akutnoj fazi bolesti a u smirenoj fazi hroničnog artritisa, svi modaliteti toplote. Primena ultrazvuka u lečenju bolesnika sa RA, zbog vibracija i povećanja temperature u tretiranom području, pokazala se efikasnom za povećanje snage stiska šake. Hidroterapija je jedan od najstarijih fizičkih modaliteta primenjivanih u lečenju bolesnika sa artritisom. Skorašnja sistematska istraživanja efekata balneoterapije nisu mogla da donesu definitivan zaključak o efikasnosti zbog loše metodologije istraživanja. Potrebna su dalja istraživanja čiji je cilj ispitivanje efikasnosti ovog vida terapije.
Dinamičke vežbe imaju pozitivne efekte na povećanje aerobnog kapaciteta i mišićnu snagu. Nisu primećena neželjena dejstva vežbanja na pojavu bola i aktivnost bolesti. Obavljanje fizičke aktivnosti u odnosu na mirovanje bolesnika pokazalo je u velikim randomizovanim studijama značajno bolje rezultate u pogledu povećanja snage stiska šaka, kao i u smanjenju bolova, otoka zglobova, povećanju obima pokreta i skraćivanju vremena hoda.
Terapija radom omogućava samostalno obavljanje funkcija kao i aktivnosti svakodnevnog života. Prave se razna pomagala za obavljanje kućnih aktivnosti, pomoć pri ishrani i higijeni i vrši se obuka za korišćenje pomagala pri hodu (štap, štake ili hodalice). Saveti radnog terapeuta i okupaciona terapija veoma su značajni za bolesnike sa ograničenom funkcijom sistema za kretanje.
Saveti dijabetičara i nutricionista vezano za RA
Saveti dijetetičara i nutricioniste su važni u lečenju bolesnika sa artritisom. Smanjenje telesne težine kod gojaznih osoba je naročito bitno kada su zahvaćeni zglobovi koji nose teret (kukovi, kolena). Odgovarajuće lečenje je preporučeno u vodiču za prevenciju i lečenje gojaznosti. Kod nekih bolesnika je potrebno povećati telesnu masu, jer kaheksija može da se javi kod bolesnika sa visoko evolutivnim artritisom. Nekoliko studija su pokazale da osobe sa malim indeksom telesne mase imaju lošiji funkcijski status sistema za kretanje.
Nema opšteprihvaćenih preporuka o ishrani bolesnika sa artritisom. Postoje mišljenja da je potrebno smanjiti unos mesa a povećati unos ribe bogate masnim kiselinama omega-3: skuša, haringa, sardine, losos. Metaanalize ispitivanja ishrane sa dodatkom ribljeg ulja bolesnicima sa RA, zaključuju da postoji značajno smanjenje broja osetljivih zglobova i trajanja jutarnje ukočenosti posle 3 meseca lečenja. Nisu zapaženi efekti na smanjenje strukturnih oštećenja zglobova na radiografijama.